Sikter gomilo

Knjiga poezije 'Sikter gomilo'
Izdavač: Dom mladih Tuzla, 2001. godine

Isprani razgovor

Slušate tračeve
da smo nesrećni
zbog drugih nesrećnika
svoje greške samo osjećate
ali i u sumnju sumnjate
jer istinu ne znate.

Ništa se generacijama
ne ponavlja kao glupost
to misli vrše nasilje nad srcem
složnije u mržnji nego u ljubavi.

Tek kad zakorače
u duboku neizvjesnost
pomire se duša i razum
i nevidljive ostave tragove
za simetriju stvarnosti i snove.

Sikter gomilo

I kad imaš svoj smisao
sjenke ti se u zasjedi
viju prazninom
nabrekla od slatke gorčine
tvojih želja.

One se za sve pitaju
iako žive u agoniji
gladne tuđeg jada
žedne goleme nevolje.

Ničije uspjehe na opraštaju
jer im trebaju samo usluge tvoje
a kad ti njihove očekuješ
one su samo svoje.

Kad ti suze dušu zaplijene
znaju i da te ponize
da pokažu svu bijedu svoga srca
da kažu: “Sikter, ovo je sad sve moje
vi ste gomila
običnih ljudi!”

Crvi

Prijatelju tu negdje
u truležu i smeću
i ti kao i crvi
potraži nafaku i sreću.

Na štesrce uzmi pelin vena
u podne parče hladetine
i ti nešto nauči od crva
odmaraj se u snu mjesečine.

Šta ti smeta polako ga mrvi
za sudbinu tebe nije briga
radi i to sve što rade crvi
jer i život takvu igru igra.

Sebičnošću imele
prekorači prag realnosti
u zlodošlicu se prometni
kao stvarno u izmišljeno
da ne budeš pod star
u kuginoj kući smrti.

Crnokosa boginjo

Dok muzu aprilske kiše
po golim planinskim liticama
i trube nevidljivi trubači noći
posljednji trak mi dana sjaše
tamo gdje jecaju gitare
i razbijaju se čaše.

Gledajući u svoj paorski dlan
gdje mi se završava reljef života
vidjeh sudbinu, crnokosa boginjo,
da nam se kroz pješčani sat odliva
i mladost i ljepota.

U osmjehu zatečena
i ćutljiva ko snovi mjesečine
iako toplinom molitve ublažena
i bezgrešna ti bi bila
grešnim iskušenjem.

Groznica

Strašno sam ožednio!
Ispucale su mi usne,
probijajući se kroz
pustoš ovog života.

Ispružio sam se
na usahnulom vrelu
ne bih li dohvatio
kapljicu, dvije života.

Ispružene šake
zgrčiše se u pesnice
sa namjerom da zadrže
posljednje varnice
nade.

“A iznutra osvjetljena duša
prepozna strah od prolaznosti
i izblijedjele misli u tišini
jedine nasljednike groznice i bola”.

Tako ošamućen
zaplivah kroz
hladni san.

Ponos

Za neke sam bio seljak
za neke ću tek postati
a ne znaju da ću
i kad umrem
u biti seljak
ostati.

Pet minuta

Sad me izbjegavaju
al nema veze
doći će i mojih pet minuta
pa će mi se ti isti
klanjati i sklanjati s puta.

Istina

Čovjek iz rupe
ne može bez rupe
dok u njoj
ne zaglavi.

Ocajanje

Izgledao sam
kao pokislo ždrijebe
kad mi vršnjakinja lanu:
“Mali, ko te jebe!”

Prica u prazno

Takav nam je život
pomalo daju nam milostinje
kao slijepcu u zao čas
ponizno se smješkamo
jer smo krivi
što se u s nama ne bi mijenjao
ni šugavi pas.

You must be logged in to post a comment.